Nesigurnost ne izgleda kako ljudi misle

Kad se spomene nesigurnost, ljudi obično zamišljaju povučenost, tišinu, manjak samopouzdanja.
Ali u stvarnosti često izgleda potpuno suprotno.

Nesigurnost zna izgledati kao:

• pretjerana kontrola
• agresija
• stalno dokazivanje
• potreba da se bude u pravu
• ismijavanje drugih
• povlačenje u ironiju i humor

I zato je često ne prepoznajemo.
Jer izvana izgleda kao snaga.

Mnogi ljudi koji djeluju samouvjereno iznutra stalno nešto brane.
Svoj položaj. Svoju vrijednost. Sliku o sebi.
I svaki mali udarac doživljavaju kao prijetnju.

Drugi pak odu u drugu krajnost.
Šute. Povlače se. Ne izlažu se.
Ne zato što nemaju što reći, nego zato što im je svaka greška prevelik rizik.

Zanimljivo je koliko se nesigurnost rijetko pokazuje kao iskreno priznanje:
“Ne znam.”
“Bojim se.”
“Nisam siguran.”

Umjesto toga, često se maskira ponašanjem koje drugima ide na živce.

Još jedna stvar koja se rijetko kaže naglas:
većina ljudi ne želi odmah rješenje.
Ljudi žele da ih se prvo razumije.

Pokušaji brzog “popravljanja” često ne pomažu jer preskaču ono najbitnije –
razumijevanje što se uopće događa.

Možda je prvi korak samo ovo:
prepoznati vlastiti obrazac
i prestati se zbog njega dodatno mrziti.

Ako se prepoznaješ u nekom od ovih opisa, pitanje nije:
“Kako to odmah popraviti?”

Možda je pitanje:
“Što ja to zapravo cijelo vrijeme pokušavam zaštititi?”