Nesigurnosti muškaraca rijetko izgledaju kao nesigurnosti

Kad se govori o muškim nesigurnostima, često se zamišlja slabost, povlačenje ili manjak samopouzdanja.
Ali u stvarnosti one rijetko izgledaju tako.

Muške nesigurnosti češće se skrivaju iza ponašanja koje društvo čak zna nagraditi.

Iza:

• potrebe za kontrolom
• stalnog dokazivanja
• natjecanja
• emocionalne zatvorenosti
• distance u odnosima
• pretjeranog rada
• cinizma ili grubosti

Mnogi muškarci su naučili da nesigurnost nije nešto što se pokazuje, nego nešto što se prekriva.

Ne zato što žele glumiti jačinu, nego zato što su rano naučili da slabost nema mjesto.
Da se emocije ne slušaju.
Da se problemi rješavaju sami.
I da vrijednost dolazi kroz učinak, ne kroz postojanje.

Zato se muška nesigurnost rijetko izgovara.
Ona se živi.

Često se manifestira kao nemir.
Kao osjećaj da nikad nisi “dovoljno”.
Dovoljno uspješan. Dovoljno sposoban. Dovoljno poželjan.
I da se to “dovoljno” stalno pomiče dalje.

U odnosima se to zna vidjeti kao povlačenje ili hladnoća.
Ne zato što muškarcu nije stalo, nego zato što ne zna kako biti blizu bez osjećaja gubitka kontrole.

U društvu se vidi kao potreba da se bude u pravu.
Na poslu kao strah od pogreške.
U tišini kao sram zbog vlastitih slabosti.

Problem nije u tome što muškarci imaju nesigurnosti.
Problem je u tome što nemaju prostor gdje ih mogu priznati bez da izgube vrijednost u očima drugih.

I zato mnogi muškarci ne traže pomoć.
Ne zato što im nije teško.
Nego zato što ne znaju kako biti ranjivi, a ostati poštovani.

Ovdje nema brzog rješenja.
Ali ima nešto važno: imenovanje.

Kad muškarac može prepoznati vlastite obrasce,
prestaje ih nesvjesno braniti.

A ponekad je upravo to prvi korak prema promjeni.
Ne savjet.
Ne motivacija.
Nego razumijevanje onoga što se stvarno događa iznutra.