Skip to content
Ako se često uhvatiš kako:
- dodatno pojašnjavaš rečenicu koju si već rekao
- unaprijed opravdavaš svoje postupke
- objašnjavaš namjere i kad te nitko nije optužio
- imaš potrebu “razjasniti” tko si i što si mislio
to rijetko znači da si nejasan.
Češće znači da si navikao da te ljudi pogrešno čitaju.
Predugo si živio u okruženju gdje se tvoja riječ izvrtala
Kad te se ne sluša, počneš govoriti više.
Kad te se ne razumije, počneš govoriti pažljivije.
Kad te se krivo tumači, počneš se braniti – i prije napada.
S vremenom više ni ne čekaš pitanje.
Odgovaraš unaprijed.
Ispravljaš se prije nego pogriješiš.
Objašnjavaš prije nego itko kaže da nešto nije u redu.
To nije slabost.
To je naučeni mehanizam preživljavanja.
Problem nije u tebi, nego u mjestima gdje si morao stalno dokazivati tko si
Neki ljudi su odrasli uz:
- kritiku umjesto pitanja
- zaključke umjesto razumijevanja
- etikete umjesto razgovora
I onda, kad konačno dođu u prostor gdje bi mogli samo biti, oni i dalje pričaju kao da su na sudu.
Kao da moraju dokazati da nisu krivi.
A nitko ih ne optužuje.
Možda ne trebaš naučiti govoriti manje
Možda trebaš naučiti gdje više ne moraš objašnjavati
Zdravi odnosi ne traže stalna pojašnjenja.
Zreli ljudi pitaju prije nego zaključe.
Siguran prostor ne tjera te da stalno paziš kako zvučiš.
Ako se negdje možeš zaustaviti usred rečenice – i i dalje biti prihvaćen – to je mjesto gdje se ne moraš braniti.
Ovdje ne moraš objašnjavati zašto jesi takav kakav jesi.
Ako te netko želi razumjeti – pitat će.
Ako ne želi – ni tisuću riječi neće pomoći.
I to je u redu.
Postoje ljudi koji govore malo.
I oni koji govore previše – ali ne zato što imaju potrebu biti u centru pažnje, nego zato što cijeli život pokušavaju biti shvaćeni.
Ako se često uhvatiš kako:
- dodatno pojašnjavaš rečenicu koju si već rekao
- unaprijed opravdavaš svoje postupke
- objašnjavaš namjere i kad te nitko nije optužio
- imaš potrebu “razjasniti” tko si i što si mislio
to rijetko znači da si nejasan.
Češće znači da si navikao da te ljudi pogrešno čitaju.
Predugo si živio u okruženju gdje se tvoja riječ izvrtala
Kad te se ne sluša, počneš govoriti više.
Kad te se ne razumije, počneš govoriti pažljivije.
Kad te se krivo tumači, počneš se braniti – i prije napada.
S vremenom više ni ne čekaš pitanje.
Odgovaraš unaprijed.
Ispravljaš se prije nego pogriješiš.
Objašnjavaš prije nego itko kaže da nešto nije u redu.
To nije slabost.
To je naučeni mehanizam preživljavanja.
Problem nije u tebi, nego u mjestima gdje si morao stalno dokazivati tko si
Neki ljudi su odrasli uz:
- kritiku umjesto pitanja
- zaključke umjesto razumijevanja
- etikete umjesto razgovora
I onda, kad konačno dođu u prostor gdje bi mogli samo biti, oni i dalje pričaju kao da su na sudu.
Kao da moraju dokazati da nisu krivi.
A nitko ih ne optužuje.
Možda ne trebaš naučiti govoriti manje
Možda trebaš naučiti gdje više ne moraš objašnjavati
Zdravi odnosi ne traže stalna pojašnjenja.
Zreli ljudi pitaju prije nego zaključe.
Siguran prostor ne tjera te da stalno paziš kako zvučiš.
Ako se negdje možeš zaustaviti usred rečenice – i i dalje biti prihvaćen – to je mjesto gdje se ne moraš braniti.
Ovdje ne moraš objašnjavati zašto jesi takav kakav jesi.
Ako te netko želi razumjeti – pitat će.
Ako ne želi – ni tisuću riječi neće pomoći.
I to je u redu.
