Seksualnost se često prikazuje kao nešto što bi trebalo biti spontano, lako i samopouzdano.
Kao da svi znaju što žele, što rade i kako se osjećaju — osim nas.
A istina je puno tiša.

Mnogi ljudi ne nose nesigurnost u tome što žele, nego u tome smiju li to uopće željeti.
Ne boje se seksa, nego onoga što će biti viđeno ako budu iskreni.
Nesigurnost ne izgleda uvijek kao sramežljivost
Ponekad izgleda kao pretjerana kontrola.
Ponekad kao stalno dokazivanje.
Ponekad kao potpuna šutnja.
Neki ljudi pristaju na odnose koji im ne odgovaraju jer se boje da će u suprotnom biti odbačeni.
Neki glume sigurnost jer misle da je nesigurnost neprivlačna.
Neki se povuku potpuno jer im je lakše biti sami nego ranjivi.
I ništa od toga ne znači da s njima nešto ne valja.
Seksualnost kao mjesto gdje se vidi cijela osoba
U seksualnosti se ne susreću samo tijela.
Susreću se strahovi, iskustva, usporedbe, očekivanja i tihe sumnje.
Pitanja poput:
- Jesam li dovoljno dobar/dobra?
- Jesam li previše?
- Jesam li premalo?
- Što ako me stvarno vidi?
To nisu pitanja slabosti.
To su pitanja ljudske bliskosti.
Ovdje ne tražimo definicije
Nesigurni.com ne pokušava reći kako bi seksualnost trebala izgledati.
Ne dijelimo uloge.
Ne mjerimo normalnost.
Ovdje samo priznajemo da seksualnost nije uvijek sloboda —
ponekad je teret koji nosimo sami.
I to je u redu reći.
Ako si se u ovome prepoznao/prepoznala
Ne znači da si slomljen.
Ne znači da kasniš.
Ne znači da nešto propuštaš.
Možda samo prvi put dopuštaš sebi da vidiš što se stvarno događa ispod slike koju pokazuješ drugima.
I to je već početak nečeg iskrenijeg.


